Baš je vreme pošteno zahladnelo, novembar je slomio i one najodlučnije, založili su i oni koji su do tada hteli da uštede na ogrevu/gasu/struji. I vlasnici stanova na daljinsko grejanje su počeli da se otapaju, država im se smilovala, makar privremeno, dok ne stignu novi računi sa uvećanim iznosima.

Ali predsednik naše države nije nam baš dao vremena da brinemo o računu za grejanje: većina ljudi tek što je stigla kući sa obilaska groblja povodom Dana mrtvih, kada su morali da se suoče sa šokantnom vešću: Po nalogu Aleksandra Vučića, Vojska Srbije je stavljena u stanje pripravnosti „zbog dešavanja na Kosovu“, a podignut je i stepen borbene gotovosti, saopštio je u utorak ujutru Miloš Vučević. Ministar narodne odbrane Srbije je, gostujući na Happy Televiziji (!!!) govorio i o tome da je Srbija ozbiljna država (!!!), i da zato niko ne treba da se zabavlja ratnim igrama.

A šta su zapravo „dešavanja na Kosovu“ ovog puta, zbog čega je odmah morala da se poteže vojska?

Prema rečima novog ministra odbrane, to se dogodilo zato, jer su dronovi u Srbiju stigli sa teritorije Kosova da izviđaju položaje i objekte srpske vojske.

A onda je došao i šef države i na sve to naredio hitno upućivanje ratnih aviona srpske vojske protiv dronova. Ministarstvo odbrane je saopštilo da je vojska 2. novembra na Kopaoniku „oborila“ mini-dron, takozvani quadrocopter. Onakav, kakav koriste za snimanje na koncertima i svadbama. Od tada pak nikako ne uspevaju da ga pronađu…

Čak i oni koji se malo razumeju u ovu temu, držali su se za stomak od smeha. MIG-ovi (birajte tip) lete brzinom zvuka (ili višestrukom brzinom zvuka), a ovi dronovi brzinom od deset do dvadeset kilometara na sat. Pilot ni ne vidi šta treba da skine, a već je na drugom kraju zemlje…

Nakon što su se oni iole upućeni slatko ismejali, podsetili su da je, eto, vojna špijunaža jedna gadna stvar, ne dolikuje se ni upuštati u tako nešto, ali ako smo već primetili da neko hoće da špijunira naše tajne (u doba satelita, Bože dragi…), onda obično petljanjem sa nekoliko elektronskih gedžeta možete da naterate dron da lepo sleti gde želite, pa da vidite kakva je to mašina, kakve je snimke napravio itd. A ne navrat-nanos da ga upucamo (nečim) a onda posle i da ga ne nađemo.. Ako je uopšte i postojao.

Jer zašto bi kosovska vojska ispitivala situaciju svojih srpskih kolega, kada ima respektabilan kontningent NATO-a, koji se zove KFOR i pažljivo pokušava da osigura da Kosovari ne skakuću vojno, preterano. Recimo da nemaju ni čime, pošto kosovska vojska kao takva, jednostavno ne postoji. Drugi razlog, koji u najmanju ruku izaziva sumnju u postojanje drona, je taj što je prvog dana novembra bio dan, kada je u prvi plan izbio Slučaj Registarskih Tablica.

Registarskih tablica.

Jedna od tačaka pregovora svih vrsta između Beograda i Prištine, a što je ranije već dogovoreno, glasi da će pre ili kasnije te tablice koje su izdale srpske vlasti morati da se zamene onima koje su izdale kosovske vlasti. Srbija je želela da ovaj trenutak dođe za deset meseci, ali je Kosovo već počelo da primenjuje ovu uredbu od prvog dana novembra, a izdali su i upozorenja onima koji voze automobile sa srpskim tablicama, a imaju mesto stanovanja na Kosovu.

Registrarske tablice su bile skoro poslednje sredstvo predstavljanja državnosti Srbije na Kosovu. Svega ostalog, što bi dokazivalo da je Kosovo deo Srbije (kako Beograd voli da veruje), već se odrekla: srpska vojska i policija ne mogu da kroče tamo od leta 1999. godine (da to urade, značilo bi direktan sukob sa NATO-om), dinar nije zvanična valuta plaćanja, promenio se i pozivni broj države, i lične karte izdaje Priština… Tablice su jedino ostale srpske, a sada bi se i toga trebalo odreći.

Nakon što se ona mizerija sa dronom udavila u opštem smehu, Vučić je dobio drugu ideju kako da nastavi histeriju. Dok je premijerka Ana Brnabić potpisivala sve vrste sporazuma sa kosovskim premijerom Aljbinom Kurtijem, on je sa svojom uobičajenom teškom zabrinutošću najavio da će se obratiti naciji u „petak, subotu ili ponedeljak“, i „otkazati svoja putovanja u inostranstvo“ (pa, poslao je tamo premijerku…), i razgovarao je o „kosovskoj situaciji“ sa ruskim i američkim ambasadorom, predstavnikom EU, predstavnicima pravoslavne crkve (!!!) i portirom i baštovanom, onda je nagovorio jadne kosovske Srbe da se povuku iz tamošnjih institucija, mogli smo da gledamo i spektakularno „svlačenje uniformi“ srpskih pripadnika kosovske policije (ima i video snimak!), a zatim je u nedelju uveče zaista seo u Pinkov studio da bi rekao: vole ga kosovski Srbi.

I sad stojimo na tački gde se obrušava obala: na Kosovu nema srpskih gradonačelnika, sudija, tužilaca, policajaca i predstavnika, promena tablica će biti ili sada ili za deset meseci svakako, ionako će biti obavezno, kosovske Srbe su uspeli da naljute i uplaše, pa sad može da se traži od KFOR-a da brine o javnoj bezbednosti, dok dobar deo mađarske štampe veruje da počinje još jedan rat.

Ne počinje.

Srbija je već jednom ratovala protiv NATO-a i prilično je loše prošla.

Neće to ponovo uraditi.

Kosovski premijer želi da završi sa ovim pitanjem državnosti, ali od toga Priština neće dobro proći ako ne bude slušala Vašington – lepo je rekao ambasador SAD u Beogradu: taj slučaj registarskih tablica mora da se odloži, a u svakom slučaju, izvolite napraviti zajednicu srpskih opština na Kosovu, ma koliko se Albanci toga klonili.

Vučić i dalje komeša, s obzirom da bi trebao da prihvati nacrt sporazuma koji su sastavili Pariz i Berlin. Njega u celosti još niko nije ni video (prema rečima ministra spoljnih poslova Ivice Dačića), a Srbi su ga već odbili, jer polazi od faktičke nezavisnosti Kosova (koju Srbija ne treba zvanično da prizna, samo da ostavi da funkcioniše).

Ali ne treba da sumnjamo, na kraju će nešto prihvatiti, u najboljem slučaju će to nazvati drugačije. (Ne sporedno: što kasnije prihvate neki konačni sporazum, time će gore biti kosovskim Srbima.) Evropskoj uniji, Americi i UN, trenutno je i najmanja briga veća od toga, sa kakvim se tablicama voze Srbi u Kosovskoj Mitrovici, oni hoće da Balkan konačno utihne, snage treba koncentrisati na Moskvu, u to se ne uklapa čarka između Beograda i Prištine.

Čak ni tada, ako je Vučić eventualno dobio poziv iz Moskve da pooštri međunarodnu situaciju.

A kosovski Srbi će se jednog dana osvestiti da ih je Vučić isto tako napustio, kao što je onomad to učinio i Slobodan Milošević.

Dron (Foto: pixabay)