Znate onu čuvenu “hleba i igara”. Kad god narod počne da se buni, daj mu nešto sitno da zaćuti.

Tako se i Akoš Slavnić, direktor Javnog komunalno-stambenog preduzeća Senta, našao u neobranom grožđu nakon što su u javnost izašle informacije o javnim nabavkama za kupovinu novog automobila na ime ovog preduzeća (JKPS je kupio novu Škodu Superb za 53.000 evra), zatim njegove donacije kao fizičkog lica Srpskoj naprednoj stranci u iznosu od po 40.000 dinara 2018. i 2019. godine, koje je Agencija za sprečavanje korupcije označila kao sumnjive aktivnosti – pranje para, o čemu smo ranije pisali.

I baš ove nedelje, kad je pokrenuta peticija protiv novog cenovnika JKSP-a, koji je usvojen za 2025. godinu, a koji je oštetio džepove naših sugrađana, ali i njihovo dostojanstvo, direktor se dosetio da bi bilo dobro narodu dati nešto besplatno – neka se raduje sirotinja i neka ga ostavi na miru. Čak je jutros lično išao u škole da deli besplatne ulaznice. Kampanja za njegovo spasenje se zahuktava.

I da čitaoci ne shvate nešto pogrešno – ovakve akcije bi bile dobrodošle da su plod istinske brige Preduzeća za dobrobit građana i rezultat savesnog rada, ali ne onda kada treba prikriti sistemsku ili ličnu grešku, ili, u ovom slučaju – oba.

Samo u toku prethodna tri dana, otkako su počeli da se skupljaju potpisi za pravednije cene komunalnih usluga, od Senćana su stigle zabrinjavajuće informacije.

Prvo, mnogi su svesni da voda nije dobra, što jeste za pohvalu. Niko se ovde ne koristi pravnom terminologijom, niko se ne razume u zakone, direktive i pravilnike, ali ljudi razumeju da kad ti iz česme curi braon voda, to ne može biti dobar znak. Što je još i bolja varijanta, jer ako voda ima boju, čovek zna da treba da bude na oprezu i ne konzumira je. Najgore je u slučajevima gde je voda bistra i mislite da je dobra, a u njoj strpljivo čeka vaša buduća bolest.

Zabrinjava i to što nekad voda jedva curi iz česme. Zabrinjava i to što bunari presušuju. Zabrinjava i to što se urušavaju.

Ali svi problemi u vezi sa vodosnabdevanjem bi mogli ljudski da se saopšte ljudima, pa eventualno da se potraži i neko rešenje. Ili ljudski da se objasni zašto rešenje u ovom trenutku nije moguće naći. Umesto transparentnosti, Preduzeće je odlučilo da bude Bastilja i da ljudima saopšti jednu stvar – da su glupi, da ne razumeju ništa i da je sve, zapravo, u redu.

I to je ono što najviše zabrinjava – odnos Javnog komunalno-stambenog preduzeća prema građanima.

Kako su mi sami Senćani rekli, mnogi su pojedinačno išli u JKSP da se žale, na kvalitet vode, na cene usluga… Neki vode večnu borbu sa ovim preduzećem, godinama… Ali sve te borbe se vode u tišini, stihijino, gde Preduzeće, kao jača ekonomska strana, na kraju uvek zgazi građanina kao kakvog mrava.

A ko su ti građani? To je ona baka koja prima penziju od desetak hiljada dinara i svake godine sve više i više plaća komunalije i više ne zna ni odakle da plati. To je onaj deka koji ima tri kuće i za sve tri plaća velike dažbine, a zapravo živi sam sa svojim malim primanjima, supruga je preminula, a deca otišla u inostranstvo. To je jedan naš komšija koji je privatno uradio analizu uzorka vode sa svoje česme, jer je imao zdravstvenih problema za koje doktori nisu mogli da nađu uzrok. Ispostavilo se da je voda sadržala fekalne bakterije. To su ti ljudi koji sa prostim rečima odu u prostorije Preduzeća da kažu: voda je loša, cifra na računu je previsoka, ja ne mogu ovo da platim, nemam odakle, ili ne bih, jer nije dobra usluga.

Odgovor koji naše komšije dobiju, da li usmeno ili pismeno, opterećen je teškim birokratskim rečnikom i neretko se završava plastičnom rečenicom: “Obratite se Opštini.” I tako se otresoše oni nepoželjnog gosta, nekad čak uz podsmeh.

Podsetila bih nadležne iz Preduzeća da u slučaju sudskog spora, druga strana naspram građanina – potrošača, bilo da je on tuženi ili onaj koji tuži, neće biti Opština nego upravo Javno komunalno preduzeće kao pružalac usluge. Ne verujem da će tad “obratite se Opštini” uroditi plodom.

Besplatne ulaznice za bazen senćanska deca su dobila – kuća časti. Hajde sad da dobijemo i pravičan cenovnik za komunalne usluge. A jednog dana možda i da počnemo da razmišljamo o tome kako da obezbedimo vodu koja će zaista biti za piće i koja će biti zdravstveno bezbedna. Možda za neku buduću senćansku decu.

Piše: Mina Delić