Leto je, vrućine su, pa nije zgorega podsetiti se i kulture vezane za parfeme. To što smo na kulturu odavno zaboravili, u svim sferama uglavnom, ne znači da nema još ljudi koji je upražnjavaju.

S obzirom da su se u poslednje vreme pojavili neki ljudi koji su samoproklamovani parfemski stručnjaci, te postavljaju neke snimke kako stavljaju parfem pre ulaska u bazen, zaista je možda potrebno objasniti ljudima način ponašanja i u vezi parfemske kulture.

Dakle, ne poliva se parfemom pre ulaska u bazen. Pre ulaska u bazen se tušira. Isto kao što se ne obliva mirisima u teretani, dovoljan je dezodorans.

Ne smatram sebe stručnjakom, ima tu ko bi mogao mnogo više na tu temu da kaže, Kurkdjian na primer, Ropion i mnogi drugi. Međutim, volim parfeme, mirise, dugi niz godina istražujem tu temu, znam da prepoznam note koje mi se dopadaju, a koje ne.

Ono što sada već sa sigurnošću mogu da kažem je da je parfem koji nosite svojevrstan izraz, ima ih na hiljade, ako ne i desetine hiljada različitih, te mi ni hajpovanje pojedinih nije sasvim jasno. Stvarno svako danas može da nađe nešto za sebe. Zato mi je i krajnje nejasno da pola grada miriše na jedan te isti parfem, jer je sad od životne važnosti imati ga, kako ćeš bez njega. Padneš na društvenoj lestvici ako nemaš baš taj parfem. Budalaština. Parfem treba da odražava vas, a ne pola grada, ne možemo svi biti isti. Zatim, na nekima taj parfem bukvalno bazdi, dok nekom drugom stoji. Vrednost parfema nije u tome koliko košta, već kako vama prija i kako vas i odražava, a i izražava. Tu dolazimo do teme ovog mog pisanija, a to je da mi živimo u zajednici. Ako živite na nekoj planini, pa oko vas nema nikog kilometrima, koristite šta god brate mili želite i u količini u kojoj želite. Pogotovo ako imate anosmiju, pa ne osećate koliko parfema je dovoljno.

Svi koji barem malo uranjaju u ovu temu, znaju da postoje parfemi koji se leti jednostavno ne nose. To su oni teški, zimski parfemi, da ne ulazimo u note, koji zimi greju, a leti u punom autobusu, pomešani sa znojem i ko zna još kakvim mirisima, mogu da rezultiraju padanjem u nesvest, ali bukvalno. Ono naše staro „ma nije me briga šta drugi misle“ ovde ne važi, s obzirom (da ponovim opet) da živimo u zajednici.

Dakle, parfemska zajednica ima svoj bon ton, nije zgorega podsetiti ga se. Evo samo nekih primera.

Budite svesni kolega koji mogu imati alergije ili osetljivost na mirise. Lagan, svež miris je generalno prihvatljiviji za radno mesto od onih jakih udarača. To što vi nešto volite, ne znači da vole svi, imajte obzira. Nije bitno da je samo naša krava dobro, treba da bude i komšijina.

Zatim, razmišljajte o okruženju u kom ćete biti. Suptilan miris je često prikladniji u formalnim okruženjima ili kada obedujete sa nekim. Nema ništa gore do toga da ručate ili večerate u društvu, a neko se od prisutnih ispolivao nekim teškim orijentalnim parfemom i to na roštiljskoj zabavi, leti. Ode i apetit i sve. Verujte mi. Ne pitajte kako znam.

U suštini, ključ nošenja parfema jeste da budete obzirni prema drugima i izaberete miris koji ističe vaše prisustvo, ali da ne budete pritom nametljivi i da ne smetate drugima. Mi „parfemdžije“ često preteramo, jer nam se nosevi naviknu na neki miris, pa ko veli, ako ga ja ne osetim, neće ni drugi. Hoće. Zato i znamo od kakve vrste parfema je koliko štrceva dovoljno. Sve je u iskustvu.

Takođe generalno gledano, laganiji parfemi su prikladniji za dan, a malo teži za uveče, naravno sa merom.

Pošto su današnji parfemi uglavnom (čast izuzecima) raskupusani i razvodnjeni, jer je danas najbitniji profit, to jest kvantitet je mnogo prisutniji nego kvalitet, ali je izbor ogroman, te svako može naći nešto što mu odgovara, ne nužno preskupo. Imam jednu parfemsku drugaricu koja je sebi kao misiju zacrtala da neće dati više od određene sume novca za miris i nalazi neverovatne parfemske uradke do te sume koju je sebi zacrtala. Potcenjene možda, neizvikane, ali fenomenalne.

Opšte je poznato u krugu parfemskih znalaca da su nekadašnji parfemi bili mnogo kvalitetniji. Zašto je to tako?

Ima tu svega. Počev od toga da su neki sastojci sada zakonom zabranjeni, prirodni, te se zamenjuju sintetičkim, koji ne mogu da im priđu ni blizu. Zatim, ima i veoma interesantnih priča, da se stare kompanije prodaju, te se neke stvari izgube u tranziciji. Onda, cena proizvodnje nekih parfema je bila vanpametno visoka, te su se sastojci zamenili drugim, jeftinijim. Neke formule parfema su jednostavno nestale sa odlaskom parfimera na onaj svet. Da, i to se dešavalo, verovali ili ne. Tako da, ima tu svega.

Kada smo već kod ove teme, postoji i nešto što se zove parfemska memorija. Ne znam da li ste ikada osetili neki flashback, kada vas nešto u vazduhu, neki miris, podseti na nešto što i ne znate šta je, ali bude okidač za neko sećanje. Jeste? E, to je parfemska memorija.

Na primer, ja često ljude zapamtim po mirisu. Ne samo parfemu, nego bukvalno mirisu. I zato nemojte da se čudite što neko drži 5 ml nekog parfema u prastaroj bočici (da, ni to nije istina da prokisnu posle izvesnog vremena, naročito vintage parfemi, ako ih pravilno čuvate, mogu jako dugo da traju). Podseća ga/je na nekog/nešto. Postoji i naučno objašnjenje za to. Olfaktorni sistem, odgovoran za naše čulo mirisa, usko je povezan sa limbičkim sistemom mozga, a koji par igra ključnu ulogu u obradi emocija i pamćenja. Kada udišemo miris, on može pokrenuti lavinu emocija i sećanja povezanih sa tim specifičnim mirisom. Parfemi i mirisi su zapravo jedna vrsta vremenske mašine, koja može da premosti jaz između prošlosti i sadašnjosti. Pokušajte da njušnete zimi neki parfem koji ste rado nosili leti i shvatićete na šta mislim. Proći će vam kroz glavu ona plaža, toplina, ono mesto, ona ekipa sa kojom ste bili. Isto tako, meni se dogodilo da mi se siroti parfem smučio, jer ga je nosila osoba koju nisam mogla organski da podnesem, toliko je negativno zračila prema meni. I ni jadan parfem više ne mogu ni da vidim očima, kamoli naprskam.

I da se vratimo na početak, takođe mi se zgadilo jedno od najvećih remek dela parfemskog sveta, tako što me je prezenterka istog, ne pitajući ništa tako naprskala, da sam mislila da ću u nesvest pasti. Nikad se nisam posle pomirila sa tim mirisom.

Samo kao crtu sam pomenula, ali evo sada ću da razložim to malo. Parfemi se ni pod razno ne čuvaju u kupatilu. Naravno, samo ako želite da vam traju. Najveći neprijatelji parfema su svetlost, stalna promena temperature i vlaga. Dakle, kupatilo po svim tim pravilima otpada totalno. Parfemi se cuvaju u mraku, u kutiji ako je imaju, a po mogućnosti na istoj ili barem sličnoj temperaturi cele godine. I to je pravilo, bez ikakve diskusije.

Osim toga, parfem koji sebi kupujete obavezno probajte na svojoj koži, ništa bloteri. Na bloteru možete samo da osetite da li vam se pravac dopada, ali kako će se na vašoj koži razvijati, ne. Zatim, parfem koji na nekom drugom fantastično miriše, uopšte ne mora da znači da će te note razviti i na vama. Različite kože, različit ph, različite individue.

Dakle, nosite šta vam se nosi, tražite svoj izraz, tražite ih i više, ali imajte obzira prema svojoj ljudskoj zajednici. Neka parfem, ako ih volite, bude nešto po čemu će se ljudi vas sećati sa osmehom na licu. Neka njihov olfaktorni sistem bude obradovan sećanjem na vas.

Ja se i posle mnogo godina sećam kako je moja mama mirisala i dan danas kada pomirišem njene parfeme, koje ljubomorno čuvam, nasmešim se. Moja mama je tako mirisala.

Neka i sećanje na vas izmami nekom osmeh na lice i useli makar na trenutak, toplinu u srce.

Tako nam često baš to malo nedostaje.

I s obzirom da nam predstoji jesen i da će gužve na trgovima i raznim javnim mestima biti mnogo veće, pokušajte da ispoštujete i druge ljude oko sebe. PUMPAJTE manje količine parfema iz bočice i uživajte u nekom novom, nadolazećem vremenu.

Parfemi su izraz (Foto: privatna arhiva)