Pre nekoliko nedelja, Hajnalka Buranj, predsednica opštine Senta, objavila je na svojoj zvaničnoj Fejsbuk stanici da će opština, na inicijativu Saveza vojvođanskih Mađara, pokrenuti vanrednu inspekciju u Osnovnoj školi „Temerkenj Ištvan“ u Tornjošu, što je bilo neophodno zbog toga, jer je primljeno nekoliko prijava na platformi Čuvam te, kao i tragična smrt u junu, što je pokrenulo potrebu za temeljnim preispitivanjem upravljanja institucijom.

„Svrha ove istrage je da se u potpunosti otkriju okolnosti i potencijalno spreče slični incidenti u budućnosti“ – rekla je predsednica opštine, podsećajući da je 4. juna pod tragičnim okolnostima preminula nastavnica veronauke u školi, nakon što je bila dežurna u dvorištu za vreme čega ju je jedan učenik pogodio loptom u stomak. Kako smo prethodno i napisali, incident se dogodio 4. juna, a predsednica opštine je, na predlog svoje stranke, 27. avgusta najavila da će pokrenuti vanrednu inspekcijsku kontrolu.

Prema informacijama lista Sabad Mađar So, predsednica opštine i njen tim su nekoliko dana pre objave, krajem avgusta, zatražili od direktora škole Atile Vajde da podnese ostavku, ali on to tada nije učinio. Posle toga je objavljeno saopštenje i predsednica opštine je održala konferenciju za novinare povodom toga, a na koju opština Senta, po svojoj staroj i dobroj navici, ni ovoga puta nije pozvala novinare iz Fondacije Sloboda štampe.

Kao što se i očekivalo, Vajda nije mogao dugo ostati na mestu direktora škole, a to je i objavio na Fejsbuku 15. septembra, gde je naveo da mu je mandat direktora tog dana završen i da od utorka više neće obavljati tu funkciju. U objavi se ne navodi ko će biti novi direktor, ali Sabad Mađar So saznaje da će Ildiko Marijaš, koja je jedno vreme bila vršilac dužnosti direktora Reginalnog centra za stručno usavršavanje nastavnika, ubuduće upravljati obrazovnom institucijom u Tornjošu.

Post Atile Vajde glasio je ovako:

„Danas se završava moja karijera direktora škole u Tornjošu. Bilo je to poučnih dve i po godine, ovih trideset meseci je brzo proletelo.

Od sutra se vraćam u svoje prirodno okruženje, svet sportskih terena i sportske opreme. Možda svet papira, podataka, pečata i odgovaranja politici i nije bio za mene. Nisam se mogao poistovetiti sa onima koje je zanimala samo fotelja, koji su na razne proslave išli samo da bi se družili sa vodećim političarima. Mene je tokom mog direktorskog mandata vodio samo jedan cilj; da naša skola procveta. Vođeni ovim ciljem, nastavljajući ars poetica i rad mog prethodnika, većina mojih kolega i ja smo savesno radili kako bismo našu školu učinili dobrim mestom. U međuvremenu, jedna glasna manjina je tabanala stepenicama Gradske kuće u Senti, kako bi ocrnila našu školu, omalovažila napore mog osoblja i mene. Vođa zaverenika je čak pisala anonimna pisma visokim političarima, a onda kada se vetar okrenuo u njenu korist, našla se u direktorskoj fotelji – ali barem ne mora više da škraba anonimna pisma, nego može lično da meša… karte.

Još jedan ukrasni primerak je izdao svoje suseljane i pridružio se pokretu protiv svoje matične škole, dokazujući da ljudska kičma može biti prilično elastična. Iako je pre nekoliko meseci penio na sva usta podstičući nas da gazimo naše školske rivale. Naravno da nismo želeli nikoga da gazimo! Naivno smo mislili da naša plemenita misija uključuje osiguravanje da svi imaju posao, punu platu i odgovarajući broj časova. Osim jedne osobe, nismo dovodili u pitanje ničiji posao. Ali kasnije ni tu osobu nismo „zgazili“, na veliku žalost pomenutog ukrasnog primerka.

Najtužniji trenuci u protekle dve i po godine, bili su oni u kojima smo izgubili našu voljenu direktorku, nakon duge, dostojanstveno podnošene bolesti i tragične smrti naše voljene od svih i poštovane veroučiteljice. Neki su sedeli u senci ovih tragedija, nadajući se da će njihovi planovi konačno dobiti zeleno svetlo. U tim tužnim danima, pomenuti su imali priliku da konačno pokažu i svoje ljudsko lice, ujedinjujući se u tragediji i delujući jedinstveno… Umesto toga, nekoliko dana nakon smrtnog slučaja, izneli su iskrivljene optužbe protiv mene na platformi Čuvam te!, ne po prvi put dokazujući svoju podlost.

Suština nove zavere je bila da je rukovodstvo naše škole ponižavalo i diskriminisalo romske učenike. Mislim da ne treba ni da dokazujem suprotno…

Nakon relativnog letnjeg zatišja, „prijatelji“ naše škole su videli da je vreme da pokrenu još jedan sveobuhvatni napad na našu instituciju i mene (zar nemaju druga posla?).  Prva osoba naše opštine je sa velikom pompom, saopštenjem za javnost, objavila da će se junska tragedija i slučaj Čuvam te! istražiti na nivou inspekcije. Zanimljivo je da u junu, tokom najtežih dana, nijedan poziv nije stigao sa adrese Glavni trg 1, da se raspitaju o našem blagostanju, da nam uliju malo nade. Objavu je preuzelo nekoliko medija, čime je „rat“ dobio novu dimenziju.

Poseta početkom septembra jedva da se bavila pitanjem smrtnog slučaja, a optužbama za rasizam ni toliko. Umesto toga, istraživani su „ozbiljni“ slučajevi poput jedne otvorene kapije protiv pravila, reda zvonjenja i prekoračenja starosne granice našeg popularnog majstora.

U međuvremenu, jedan od činovnika gradske kuće je doslovno citirao jednu od gnusnih optužbi sa platforme Čuvam te! na sastanku direktora. Kako bi mogao da zna, kada ne može da ima pristup platformi? U svakom slučaju, ovo navodi na razmišljanje…

Bio bih nepravedan kada bih se samo žalio i stigmatizovao sve naše protivnike. Mnogi ljudi samo zato imaju negativno mišljenje o nama, jer su čuli toliko laži da veruju da su istinite.

Da bih zaključio svoju karijeru direktora, želeo bih da se zahvalim gospođi Jeras na parketu u fiskulturnoj sali, gospodi Fremond, Juhas i Otot na renoviranju i gospođi Tatjani Mihajlov iz školskog centra – uvek smo joj se mogli obratiti sa poverenjem! Veliko hvala mojim dobronamernim kolegama, bilo da su to kolege iz kancelarije, nastavnici ili pomoćno osoblje. Takođe se zahvaljujem i najboljoj roditeljskoj zajednici na svetu i mojoj dragoj supruzi.

Onima, koji nisu bili vođeni dobrim namerama, već sopstvenim sebičnim interesima – opraštam, možda će jednog dana shvatiti da ismevanje neizlečivo bolesnog čoveka, pravljenje šale od tuđe tuge, lizanje zadnjica političara, nepravedno optuživanje drugih… nije lepo.“

Poseta školi u Tornjošu (Foto: szmsz.press)