Ibtissame Lachgar je prošlog meseca osuđena na 30 meseci zatvora nakon što je na internetu objavila svoju fotografiju u majici sa natpisom Alah na arapskom, a u nastavku „je lezbejka“.

Marokanski sud je u ponedeljak, 6. oktobra ovu kaznu potvrdio, koju je, kako navode dobila zbog optužbi za bogohuljenje, a kako je preneo novinar agencije France-Presse koji je prisustvovao suđenju.

Lachgar je uhapšena u avgustu, nakon što je izazvala veliko negodovanje svojom objavom na internetu. Ova pedesetogodišnja klinička psihološkinja, poznata po svom aktivizmu za ljudska prava u Maroku, je prvobitno prošlog meseca osuđena na 30 meseci zatvora i novčanu kaznu od 50 000 dirhama (5500 dolara).

Njen tim odbrane je spreman ponovo da se žali na presudu, višem sudu, rekla je jedna od njenih advokata, Ghizlane Mamouni. Takođe će podneti zahtev da se njena kazna preobrazi u „alternativnu kaznu“. Prema marokanskom zakonu, takve kazne mogu uključivati kućni pritvor ili društveno-korisni rad. Lachgarini advokati su prethodno tražili njeno puštanje na slobodu iz medicinskih razloga, rekavši da ona treba da primi terapiju za lečenje kancera. Takođe su u avgustu objasnili da je njihovoj klijentkinji bila potrebna „kritična operacija leve ruke“, dodajući da su njeni lekari upozorili na „amputaciju ako se operacija ne izvrši“.

Organizacija Human Rights Watch je prošlog meseca pozvala severnoafričko kraljevstvo da poništi presudu izrečenu Lachgar, rekavši da je ista „ogroman udarac slobodi govora“.

Pomenutu objavu Ibtissame Lachgar u vidu fotografije, pratio je tekst u kom se navodi da je islam „kao i svaka verska ideologija… fašistički, falokratski i mizoginistički“. To je izazvalo oštre reakcije, a mnogi su pozivali na njeno hapšenje.

U ponedeljak je ponovo izjavila na sudu da je poruka na njenoj majici feministički slogan koji nema nikakve posebne veze sa islamom. Marokanski krivični zakon predviđa kaznu do dve godine zatvora za „svakoga ko vređa islamsku religiju“. Ta kazna može biti povećana na pet godina, ako je krivično delo počinjeno u javnosti, „uključujući i elektronska sredstva“.

Tužilaštvo je u ponedeljak zatražilo da se presuda potvrdi, a kazna poveća, navodeći da je objava Lachgar pretnja javnom redu i „duhovnom blagostanju Marokanaca“.

Čisto kao zanimljivost, nije loše pomenuti da je prema rang listi globalnog indeksa obrazovanja za 2024. godinu Maroko rangiran na 154. mestu od 218 zemalja. Ova severnoafrička nacija dobila je indeksni rezultat od 0,000002309, što ju je svrstalo u niži nivo rangiranja.

Prema istraživanju Borgen Projecta, tri faktora doprinose tome da je Maroko prilično nerazvijena zemlja. To su nepismenost, finansijska nejednakost i ekonomska nestabilnost. Marokancima je teško da se izvuku iz siromaštva, s obzirom da je više od 20% odraslog stanovništva nepismeno.

Prema istraživanjima UNESCO-a, u ovoj zemlji je blizu 10 miliona ljudi nepismeno i 1 137 546 dece, tinejdžera i mladih nije steklo osnovno ili srednje obrazovanje.

Još 2016. godine, stručnjak za obrazovanje Idriss El-Samghour je za DW izjavio da je rastući nemir u svetu direktna posledica ekstremizma i verskog fanatizma. Dodao je da je neophodno da Maroko preispita nastavne planove i programe verskog obrazovanja „kako bi se uklopili u umerenost i koegzistenciju sa različitim kulturama i ljudskim vrednostima“.

Ilustracije radi, marokanski zakon zabranjuje vređanje islama, koji je definisan kao državna religija. Kako je već pomenuto u ovom tekstu, „nanošenje štete“ islamu putem elektronskih medija može rezultirati zatvorskom kaznom od šest meseci do dve godine i novčanom kaznom od 20 000 do 200 000 dirhama, sa mogućim povećanjem do dve do pet godina i 50 000 do 500 000 dirhama ako je prekršaj počinjen putem elektronskih medija, govora ili na javnim skupovima. Drugi zakoni kažnjavaju pokušaje poljuljavanja ili preobraćenja muslimanske vere, kaznama od šest meseci do tri godine zatvora i novčanom kaznom. Kazne naravno, izriče sud.

Poređenja radi, u Srbiji, koja prema poslednjem popisu broji 6,587 miliona stanovnika, ima 37 956 nepismenih osoba starijih od 10 godina, što čini 0,63 posto ukupne populacije. Dakle, u Srbiji je pismeno 99,37 posto stanovništva. Od toga je 1 376 725 kompjuterski nepismeno, to jest 24,19 posto.

Šta sad sve to uopšte znači?

Da bi ilustrovali to sve malo bolje, dovoljno je znati sledeće:

Prema jednoj univerzitetskoj studiji, uprkos istaknutoj ulozi škola u socijalizaciji mladih i značajnoj funkciji obrazovanja u razvoju mirnog i inkluzivnog društva, malo pažnje je posvećeno ulozi obrazovanja u vezi sa verskim ekstremizmom. U pomenutoj studiji univerziteta McGill,  postoji čitavo poglavlje koje razmatra versko obrazovanje kao oblik meke moći za suzbijanje nasilnog verskog ekstremizma, suprotno merama čvrste moći nadzora, policijskog rada i mašinerije koje se promovišu u politikama borbe protiv terorizma. Dakle, religijsko obrazovanje se itekako može efikasno koristiti za borbu protiv nasilnog ekstremizma, ali samo kada je prožeto kritičkom pedagogijom, dijalogom i razumevanjem religije kao aspekta ljudskog razvoja. Jer, kada je religijsko obrazovanje lišeno ovoga, umesto toga se koristi za podsticanje verskog ekstremizma. Ako pak obrazovanja uopšte nema, time je čovek podložniji manipulaciji svake vrste.

Dakle, obrazovanje je važno.

Postoji formalno i neformalno obrazovanje. Formalno je ono koje je strukturirano i institucionalno, odvija se u školama i univerzitetima sa utvrđenim nastavnim planom i programom i sertifikovano je.

Neformalno obrazovanje je nestrukturirano, uči se kroz svakodnevna iskustva i interakcije. Neformalno obrazovanje je organizovano učenje van formalnog sistema, često fleksibilno i zasnovano na veštinama.

Ljudi često ostaju neobrazovani zbog kombinacije socioekonomskih faktora, sistemskih problema i individualnih barijera. To uključuje siromaštvo i nedostatak finansijskih sredstava, neadekvatne obrazovne resurse i kvalitet nastave, kao i lične izazove poput nedostatka vremena, motivacije i tako dalje.

U doba današnje tehnologije, može se biti i autodidakta, sve nam je dostupno.

Sam  Aristotel je rekao:

Obrazovani se razlikuju od neobrazovanih, koliko se živi razlikuju od mrtvih.

I za sam kraj, da citiram našeg savremenika, američkog repera will.i.am-a, koji je ušao u samu srž problema ovom izjavom:

Možete vladati neznanjem; možete manipulisati nepismenima; možete raditi šta god želite kada je narod neobrazovan, što ide zajedno sa korumpiranim biznisom i korumpiranom politikom.

Zvuči poznato?

Sud u Maroku (Foto: DW)