Muzika bez kompromisa Intervju sa članovima benda Pogon iz Slavonskog Broda

21. novembra ove godine, u sada već polako legendarnom JMS klubu u Subotici, koji podržava autorske bendove najpre, imali smo priliku da prisustvujemo jednom ne tako uobičajenom koncertu, benda Pogon iz Slavonskog Broda. Dva neopisivo simpatična i neposredna momka, priuštila su nam nesvakidašnji muzički doživljaj. Komentari u publici su bili raznorazni, a jedan koji mi je posebno privukao pažnju je sledeći: Ko su ova dva virtuoza?

Dakle, da ne dužim ja dalje, kasnije sam malo porazgovarala sa dva virtuoza pod imenom Pogon i evo o čemu smo pričali…

Kako je nastao bend Pogon?

I.Đ. – Bend je nastao u veljači/februaru ove godine kada sam se iz Osijeka preselio u Slavonski Brod. Damir, bubnjar, i ja smo se upoznali preko zajedničkog nam prijatelja, dodali se na Fejsbuku, otišli na cugu, organizirali probu i nakon jedne probe smo se oboje složili da će bit ovo dobra priča i to je ukratko to.

D.Š. – Javio mi je zajednički prijatelj iz Osijeka da je Đunđa doselio u Slavonski Brod i želi naći ljude s kojima bi svirao. Upoznali smo se, popili par piva, skužili da imamo nekih zajedničkih točaka u ukusu, dogovorili probu i evo nas sad.

Predstavite nam bend.

I.Đ – Pogon je noise rock / post punk duo kojeg činimo ja, Ivan Đunđa, na bas gitari i glasu i Damir Šimunović, za prijatelje Miroslav Idol, na bubnjevima.

D.Š. – Pogon je bend iz Slavonskog Broda. Ivan Đunđa svira bas i galami; ja, Damir Šimunović mlatim bubnjeve. Sviramo bučni oblik alternativne rock muzike, koja je trenutno najbliža noise rocku sa, recimo, post-punk gruvom. U što ćemo se tijekom vremena pretvoriti – nemam pojma.

Kako biste opisali svoju muziku?

I.Đ. – Pa, naša muzika je bučna. Dosta udaramo po tim instrumentima što se iz našeg zvuka može i čuti, a žanrovski bi ju svrstali u više kutija – noise rock, post punk, space noise i svašta nešto. Tu i tamo imamo nekih vokalnih ispada u kojima govorimo cinično o životu i o nekim internim šalama i dosjetkama.

D.Š. – Naša muzika je prvenstveno vrlo energična i potpuno beskompromisna. A takva će u bilo kakvom obliku i ostati.

Da li je neko uticao muzički na vas?

I.Đ. – Odakle početi? Toliko je različite glazbe utjecalo na nas da nema smisla da sada nabrajamo bendove. Od samih početaka slušanja glazbe pa do danas obrnulo se toliko žanrova i poslušalo toliko bendova i dosta od tih je utjecalo na nas. Osim bendova, ljudi s kojima smo godinama svirali su utjecali nekad svjesno nekad nesvjesno na ovo što sada radimo. A i sada kada smo se tek upoznali utičemo muzički jedan na drugog.

D.Š. – Na mene je, osobno, utjecala sva muzika koja mi se tijekom života svidjela. Nešto od toga se, naravno, odrazilo i na ovaj bend. A uvjeren sam, da smo poprilično utjecali i jedan na drugoga. Bez obzira što ne postojimo niti godinu dana.

Šta je uticalo na to da počnete da se bavite muzikom?

I.Đ. – Ja sam počeo svirati prije 18 godina, a u bendovima sam počeo svirati prije 15 godina. Jedan moj prijatelj iz djetinjstva mi je pokazao neki live od Gunsa i ACDC-a i to je kao to. Ja to želim raditi. I od tada nisam spustio instrument, a kroz sve ove godine naslušao sam se toliko različitih žanrova i glazbe i svirao u toliko žanrovski različitim bendovima od blues-a, rock-a pa do nekog brzog tupa-tupa punka i noise-a. Mislim da sam se oprobao u svim žanrovima osim u jazzu, haha.

D.Š. – Otac me je u ranom djetinjstvu upisao u limeni orkestar. A u srednjoj školi sam stekao prijatelje koji su poput mene voljeli muziku i htjeli svirati. I tako smo nekako i počeli. Malo po malo…

Šta je to što najviše volite u muziciranju?

I.Đ. – Buka, tinitus, kemija u bendu, putovanja.

D.Š. – Najbolji je onaj trenutak kad shvatim da me/nas je sama muzika ubacila u neki svoj mlin. I nas same, a i eventualno prisutne. Tad sama muzika stvori svoju atmosferu, svoj svijet…. i sve ostalo je nebitno.

Kako izgleda proces stvaranja u vašem bendu?

I.Đ. – Proces, skoro pa uvijek, izgleda tako da ja doma napravim pjesmu u Abletonu, snimim svoje dionice, pronađem neki sample bubnja koji mi se sviđa i koji bi se otprilike uklapao u pjesmu, donesem na probu, pustim Damiru, on doda svoju magiju na bubnju i voila! U kratko vrijeme me pročitao i skontao što otprilike mislim kada mislim i onda on sukladno tome nešto smisli i uvijek, ali uvijek zvuči bolje i pomogne mi u smišljanju aranžmana pjevanja/deranja kada je pjesma u nepravilnoj mjeri. Rijetko kad jamamo zapravo, više smo onako goal oriented i idemo raditi pjesme.

D.Š. – Danas je to lakše uz tehnologiju. Đunđa kod kuće smisli rifove, krugove i na to natipka neki digitalni bubanj. Zajedno  to uoči probe preslušamo, popišemo krugove. Ja smislim što sličnije i adekvatnije dionice na bubnjevima i polako to uvježbamo. Poslije dođe i tekst. Obično Đunđa složi nešto od referenci naših opaska.

Trebam istaknuti  da nam je u tom procesu olakotna okolnost jer smo sami dvojica. Dosta brzo se dogovorimo i uvježbamo. Vjerojatno ima nešto i u njegovoj vještini, mom iskustvu.

Muzika koju svirate nije baš tipična za ove prostore. Da li su prilike u Hrvatskoj na alternativnoj sceni bolje nego u Srbiji?

I.Đ. – Znaš kak ide, trava je uvijek zelenija kod susjeda pa tako i mi mislimo da Srbija ima veće tržište za ovakvu muziku nego Hrvatska. Više smo svirali po Srbiji nego po Hrvatskoj.

D.Š. – Nisam baš siguran da je baš netipična. Od sredine osamdesetih, pa sve do danas tradicionalno postoje nekave, nazovimo, scene i u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, pa i u drugim sredinama bivše države, unutar kojih je bilo bendova koji pokušavaju svirati neku disonantniju muziku. I to se slušalo i pratilo. Ne velik, ali tradicionalno vjeran broj ljudi.

Kako ste zadovoljni svirkama u Srbiji?

I.Đ. – Imali smo odličnu svirku na Changeover Festivalu u Beogradu i to je bilo baš fantastično. Svirali smo u gluvo doba noći i ljudi su odlijepili, a i mi zajedno s njima! Osim tog Beograda, svirke u Subotici i Senti su prošle solidno, s malo manjom posjećenosti, ali do kraja svirke se filtriraju ljudi koji su dovoljno otvoreni da poslušaju nešto novo i drugačije. Meni je osobno draže da sviram pred manjim brojem ljudi koji kuže što želimo reći, nego pred većim koji jedva čekaju da odu sa svirke ili zjevaju ili nešto treće. Svi ljudi koji su došli na ove svirke u Senti i Subotici, a ostali su do kraja, su također bili oduševljeni.

D.Š. – Svirkama smo svakako zadovoljni. I uvjetima. Varira broj ljudi. Ali i tamo gdje bude malo ljudi, ti ljudi budu super.

Kako vidite sebe za deset godina?

I.Đ. – Ne gledam toliko unaprijed!

D.Š. –  Nadam se isto ovako. Uz, naravno, malo bolju reputaciju, koja bi nam omogućila lakše funkcioniranje benda. Dakle, lakše dogovore oko svirke i sve ostalo što dolazi uz to.

Ivane, iako veoma mlad, već ste završili studije sociologije i radite u struci. Da li se vaša muzika i struka prepliću u nečemu?

I.Đ. – Ispravka, završio sam studij socijalnog rada! U širem kontekstu socijalni rad se isprepliće sa svim stvarima koje su vezane za čovjeka, pa tako i glazba. Čitao sam knjigu „Socijalna inteligencija“ od Daniela Golemana u kojoj autor govori o povezanosti neurona u mozgu muzičara koji jamaju, konkretno u tom primjeru je bio neki jazz u pitanju ako se ne varam, ali vrijedi za sve – aktivnost živčanog sustava pri stvaranju i kreiranju glazbe. Navedeno je stvarno makro razina socijalnog rada, ali na nekoj mikro razini u pogledu pisanja tekstova socijalne tematike jednostavno odbijam.

Šta izražavate svojom muzikom?

I.Đ. – Muzikom izražavamo otriježnjenje od svakodnevnog života, tekstovima izražavamo neke naše interne dosjetke, unutrašnja previranja, anegdote iz života, citate iz serija koje koristimo u drugom kontekstu od izrečenih, a u cijelom paketu izražavamo mentalni umor. Barem evo meni to tako sada zvuči.

D.Š. – Nas muzika prvenstveno raduje. Tako da radost samog sviranja je ispred svega. Uglavnom su teme kratke opaske na stvari koje se događaju oko nas. Neke su naizgled nevažne, ali to i nije tako. Život se sastoji od tih naizgled nebitnih crtica.

Kada bi pravili vremensku kapsulu, šta bi u nju stavili?

I.Đ. – Vremensku kapsulu!

D.Š. – Svoje ploče.

Šta biste poručili svojim fanovima?

I.Đ. – Hvala svima.

D.Š. – Drž′te gaće.

 Koncert benda Pogon u JMS klubu u Subotici (Foto: Ljudmila Janković Gubik)