Kada su bili predsednički i parlamentarni izbori 2012. godine, u nekom selu kod Pirota ubedljivo je trijumfovao kandidat pod rednim brojem sedam, Muamer Zukorlić, tada muftija Islamske zajednice u Srbiji, mada u tom selu nema nijednog muslimana.

Misterija dostojna “Dosijea iks” razrešena je tek kad su jednog seljanina pitali – šta su oni tako epohalno videli u muftiji kada su ga tako masovno podržali – a on im je rekao: “Kakvog more muftiju, mi smo glasali za Dačića!”

-Ali Dačić je pod rednim brojem devet! Promašio si za dva broja – skočili su oni koji su pokušali da razreše tu pirotsku misteriju.

Onda je onaj seljanin, koji, očigledno, ni sam nije znao za koga je glasao, uzeo da se raspituje kod ostalih seljana zašto su oni, zaboga, masovno glasali za muftiju, kad su bili (pot)plaćeni da glasaju za Dačića, ali su se svi kleli da im je rečeno da zaokruže broj sedam. I svi su zaokružili sedam, zbog jedne neverovatne klopke svakih izbora koji se održavaju na više nivoa.

Naime, SPS je na parlamentarnim izborima bio pod brojem sedam, ali je na predsedničkim Dačić bio pod brojem devet, na to im niko nije skreno pažnju, te je muftija Muamer na predsedničkim potukao Dačića do nogu, dok je na parlamentarnim Dačićev SPS razvalio sve ostale.

Kolike su šanse da se tako nešto opet desi?

-Nikakve – reći će vam svaki tumač neverovatnih pojava u Srbiji.

Eh, onda su krajem juna bili “korona izbori” u Srbiji, i Savez vojvođanskih Mađara je u vranjskom, nevojvođanskom i nemađarskom selu Neradovac, kao i vranjskoj, nevojvođanskoj i nemađarskoj Osnovnoj školi “Dositej Obradović”, razvalio sve ostale na parlamentarnim izborima, dok su na lokalnim Mađari skroz propali, a pobedila Srpska desnica, egzotična paradržavna partija.

Kažu da sa zida Osnovne škole “Dositej Obradović” samo što nije od muke progovorila slika rahmetli Dositeja, srpskog prosvetitelja iz vremena kada je još bilo šanse da se Srbi prosvetle, i koji je uspeo da Srbe nauči brojevima, bar do sedam, ali im slova i dalje nešto teže idu.

Elem, i u Neradovcu je 1.265 glasača na oba listića zaokružilo broj četiri, jerbo im je tako rečeno, ali niko nije čitao listiće, tako da je stvar bila abnormalnija nego onomad u Pirotu – nevojvođanski Vranjanci podržali su Srpsku desnicu, jednu duboko nemultietničku organizaciju, ali su na drugom listiću greškom podržali multietničnost, poguravši Mađare, koje, istina, nikada u bližoj okolini, niti u bližoj daljini, nisu videli.

-Broj četiri! Taj broj ovako izgleda! Samo to zaokružite i nema greške! – mora da im je crtao instruktor za glasanje, nekakav srpski desničar, kada je obišao svakog od 1.265 građana s pravom glasa u Neradovcu i okolini, da im izda posebna uputstva, pošto izbori u Srbiji odavno nisu “praznik demokratije”, već su više praznik kleptokratije.

Na takvim izborima uvek najbolje prolaze oni koji umeju najviše da “klepe”.

Instruktaža, pak, mora biti precizna, zato što je srpski birač jedan običan bukvalista, zna jednocifrene brojeve, nekad čak i da sabira jednocifrene brojeve, ali ne zna uglavnom ništa drugo…

Tako se onaj instruktor za glasanje osećao ko tata Laki u Maratoncima kada mu je sin Mirko doneo proračun dužine upravo izmerenog pokojnika.

-Šta je ovo – dva metra i 28 santimetara!? – preksti se u toj sceni Laki gledajući u papir i kaže Mirku: “Pa tebe čovek ne može nigde da pošalje! Idiote jedan! Gde si video čoveka sa tolikom dužinom?! Šeprtljo jedna, oči ti ispale, pa je l’ ti ne umeš da uzmeš ni jednu najobičniju meru!”

-Pa dobro, i sam sam se čudio što je toliki, al’ šta sad? – kukao je Mirko zaklanjajući se od tatine ručerde.

-Jesam ti rekao da izmeriš čoveka, a ne grdosiju. Idiote jedan! – nastavlja Laki da lema Mirka u prijatnom ambijentu radionice za izradu pogrebnih kovčega.
Onda mu Mirko besno odgovori: “Ma neću više nikada da idem da ti uzimam meru! Da znaš!”

Tada Laki dovati dasku i počne da ga juri po radnji.

Mora de je bilo slično i u Neradovcu, tokom akcije “Mađari trče počasni krug”, kada su osvanuli spektakularni vojvođanski rezultati vranjskih izbora. Instruktor koga su Neradovčani sasvim slučajno napravili budalom, kao i komplet Srpsku desnicu, prirodnog satelita Srpske napredne stranke, urlao je: “Pa vas čovek ne može nigde da pošalje! Idioti jedni! Gde ste videli Savez vojvođanskih Mađara sa tolikim brojem glasova u mestu gde nema ni jednog jedinog Mađara?! Šeprtlje jedne, oči vam ispale, pa je l’ vi ne umete, bre, da zaokružite ni jednu najobičniju četvorku!”

Jedino što meštani nisu odgovorili kao Mirko, rečima – nećemo više nikada da idemo da vam zaokružimo četvorku – jer je prosečan srpski birač jedno tradicionalno potkupljivo i potplašeno biće, sklono izbornoj mitologiji, nauci o primanju i davanju mita pre izbora. Izbori su u Srbiji zapravo jedan čudan splet kontradiktornih okolnosti – unapred plaćeni birači najviše glasaju za one koji se najviše zalažu za borbu protiv korupcije. Na biraču je samo da ima tarifu – nekom je dovoljan džak veštačkog đubriva, nekome dve kile brašna, nekome 20 evra, a nekome, prosto, obećanje kanalizacije, kao najveći domet “zlatnog doba”.

S druge strane, bar 50 odsto Srbije ima problem da čita titl kad gleda film na televizoru, te je i to idealna prilika za svakakvu manipulaciju što slovima, što brojevima. Tako da se nemojte čuditi ako opozicija u Srbiji možda jednog dana ipak pobedi Vučića, zato što je imala isti broj na listiću.

Ovaj radosni neradovački slučaj samo je dokaz onog “Što južnije to tužnije”, mada u Srbiji, bar kad su izbori, što ideš južnije, to ti se više čini da su u Severnoj Koreji. I sem što je tužnije, malo je i smešno.

Dragoljub Draža Petrović, glavni i odgovorni urednik dnevnog lista Danas, novinarstvom se bavi od 1994. godine. Pre Danasa radio je u Borbi, Našoj Borbi i Glasu javnosti, a kolumne je pisao za mnoge medije – od NIN-a, preko Kurira, do Nedeljnika i portala N1. Koautor je satirične emisije PLJiŽ koja se emituje na TV Nova S. Dobitnik je više nagrada, otac dve ćerke.

Foto: privatna arhiva

(Slobodna reč)