Većina Subotičana sa kojima smo razgovarali kažu za Slobodnu reč da tokom epidemije korona virusa dolaze do informacija pretežno preko nezavisnih medija kojima veruju, a da su internet i društvene mreže preplavljene brojnim dezinformacijama i lažnim vestima. Građani pretežno ne veruju podacima koje se plasiraju od strane vlasti, a posebno sumnjaju u javne statistike o brojevima zaraženih od korona virusa.

Subotičanka Tatjana Ljubić kaže za naš portal da se o pandemiji korona virusa informiše putem nacionalnih I lokalnih medija, kao i putem društvenih mreža gde su njeni prijatelji delili sadržaje kojih u medijima nema, kao što su lična iskustva ili podkasti.

„Na početku pandemije pitanja je bilo puno, a odgovora malo, jer se vrlo malo znalo o samom virusu. Zbog toga sam pazila na koji način dolazim do informacija, da to budu tačne, proverene i kredibilne informacije“, navodi Ljubić.

Prema rečima Jasmine Andrić, ona se uglavnom informisala preko pojedinih medija.

„Još uvek imam dozu poverenja u neke nezavisne i subotičke lokalne medije. Kada je reč o stručnjacima, generalno verujem lekarima koji nisu članovi Kriznog štaba“, navodi Andrić.

Kako kaže Ljiljana Elek, o svim temama, pa i o koroni se informiše isključivo preko sajtova, koliko toliko nezavisnih medija, dok su joj društvene mreže više poslužile kao barometar stanja svesti u društvu što je kod nje izazvalo veliko razočarenje. 

„Informacijama uopšte ne verujem na prvo čitanje. Moram da proverim iz nekoliko izvora, pretežno onih domaćih, a počesto to ukrštam sa informacijama iz medija sa teritorije bivše Jugoslavije. Ispada nekako verodostojnije“, smatra Elek.

Naša sagovornica koja radi u jednoj od javnih institucija u Subotici, a koja je želela da ostane anonimna, rekla je za Slobodnu reč da je uglavnom slušala informacije i savete lekara i drugog medicinskog osoblja sa kojim radi, ali da čita i pojedine lokalne medije.

Ištvan Farkaš kaže da veruje samo slobodnim medijima zato što će se oni potruditi da dođu do kredibilnih informacija.

„Verujem jednom od slobodnih mađarskih lokalnih medija, jer ovde mogu da pročitam sve što me zanima i ne moram da idem na druge sajtove. I pratim pojedine medije u Mađarskoj zato što mi tamo živi rodbina pa želim da znam kakva je situacija u susedstvu i pod kojim uslovima mogu ponovo da putujem u tu državu“, navodi Farkaš.

Naši sagovornici su saglasni u oceni da nemaju poverenja u informacije koje plasiraju vlast i članovi Kriznog štaba.

Prema rečima Ljubić, kada je reč o poverenju, ona veruje samo medijima koje prati.

„Uvek nastojim da sve informacije promatram sa zdravom dozom kritičkog razmišljanja“, smatra Ljubić.

„Kriznom štabu nisam verovala od početka, kaže Andrić i dodaje da je tome doprinela ona nenormalna konferencija za medije gde su se čelnici smejali zbog pojave korona virusa, situaciju shvatali potpuno neozbiljno, a žene pozivali da idu u šoping u Milano, a znalo se koliko ima zaraženih u Italiji.

„Sve što je stiglo od vlade Srbije i Aleksandra Vučića, nisam verovala ni reči. Da li su potpuno ispravni svi ti parametri, ne bih pouzdano mogla da tvrdim“, ocenjuje Andrić.

Elek takođe dodaje da ne veruje ni jednu reč vlastima i onoma koji se predstavljaju kao struka isped Kriznog štaba.

„Umesto tačnih informacija, serviraju nam predizbornu manipulaciju za potrebe neprestane predizborne SNS kampanje“, kaže Elek.

I naša anonimna sagovornica je saglasna da postoje određene manipulacije u pojedinim medijima koji su pod pritiskom vlasti.

„Posebno prilikom saopštavanja raznih informacija, uočljiva je neobjektivnost, parcijalna informacija, lažna informacija, senzacija i drugo…“, smatra ona.

Farkaš ocenjuje da je u poslednjih devet meseci previše laži koje smo mogli da čujemo od strane vlasti, a da su te laži obelodanili pojedini nezavisni mediji.

„Ne znam da li ima bilo ko još u državi ko zaista veruje informacijama koje plasira Krizni štab. To je sramota za jednu državu da na ovako banalan način obmanjuje svoje građane“, kaže Farkaš.

Građani su u ogromnoj meri izloženi dezinformacijama o korona virusu, kaže Ljubić i dodaje da „na početku pandemije nismo znali skoro ništa o virusu, kako je nastao i kako se širi, a imali smo mnogo pitanja, što je i logično jer želimo da zaštitimo sebe i svoje porodice“.

„Tu prazninu u znanju, nažalost, popunile su dezinformacije, lažne vesti, manipulisani podaci I teorije zavere“, ocenjuje Ljubić.

Andrić takođe smatra da je izuzetno veliki broj dezinformacija koji se plasira građanima, jer se informišu putem TV stanica sa nacionalnom frekvencijom koji su bastioni laži.

„To su fingirani i štimovani brojevi za sve što objave. Krizni štab ne zna gde udara i medicinski deo istog je potpao pod uticaj politike, radi i govori kako im se naredi“, smatra Andrić.

Farkaš kaže da je na delu epidemija lažnih informacija i teorija zavera kojima nema kraja, a u kojoj se građani lako pogube i ostaju dezinformisani.

„To je jako opasno za naše društvo. Sve je to doprinelo tome da veliki broj građana i dalje ne nosi maske, ne dezinfikuje ruke. Tu su razni antivakseri, nadri lekari, razne sporne grupe na društvenim mrežama… Sve to utiče formiranje mišljenja kod građana, što može biti pogubno“, ocenjuje Farkaš.

Natalija Jakovljević (Slobodna reč)

Lažne vesti, naslovna fotografija: Pixabay

Realizaciju ovog projekta podržala je Fondacija za otvoreno društvo