Obraćanje Luke Kebare, je jedno od najgorih ponižavanja građana Srbije koje sam videla, čula, pročitala u životu.

Ova osoba je zapravo u nekoliko rečenica okarakterisala sve nas i sve njih. Osim što je očito ne znamo kineski ( stvarno ne razumem zašto bi trebali da znamo kineski), prosto je pojasnio da smo neki gmazovi koji smo se uvukli u svoje puževske kućice i nećemo skoro mrdnuti.

Zašto bi uopšte neko ko nije Kinez pričao kineski u srpskom parlamentu, to apsolutno nije jasno. Od svih jezika koje negujemo i na kojima možemo da pričamo u toj instituciji, mi smo slušali kineski. Veze s mozgom. I još onaj aplauz na kraju tog, ne znam ni kako da ga nazovem, ali valjda govora, bio je vanpametan potpuno. Šta je rekao, nemamo pojma, ali treba aplaudirati. Ja ne znam za vas, ali ja aplaudiram uglavnom kada sam oduševljena nečim što me dotakne, a prevashodno moram da razumem to nešto.

Bahati, egocentrični, pinkovski nastrojen nastup, intelektualno uštrojen, svakakav, samo ne iskren. Prosto da čovek ne upotrebi reč intelektualno u istoj rečenici sa bilo kojim poltronom vlasti.

Luka Kebara, sa tim podvojenim R koje je karakteristično za tu kastu novokomponovanu (pritom apsolutno ne mislim na govornu manu, koja je meni nekako i simpatična), uspeo je da ovaj narod snizi na najgoru ledinu.

Zašto?

Zašto što mu je zapušio usta.

Čovek je arhetip poltrona. Napisao je govor Vođi na kineskom. I to sa lošim akcentom, kako su mi prijatelji koji su završili te jezike, objasnili.

Kakav mentalni sklop uopšte ima taj praziluk od čoveka? Mislim da ne želim ni da znam. Ali jedno je postalo jasno, da jasnije ne može biti.

Vođa je ultimativan.

Vođa je neprikosnoven.

Vođa može da ti otme kravu, da ti uzme apsolutno sve što mu se trenutno svidi.

Vođa je besprekoran.

Vođa je najlepši.

Vođa je najbolji.

Vođa je prejebao Domanovića.

I Orvela.

I sve koji su ikada postojali.

Ako Vođa naredi, ima da pričaš kineski, je l′ jasno?

Stvarno nas više uopšte ne razumem…

Ako nam se kaže da legnemo, onda legnemo…

Ako treba da se podigne guza, pa kako da se ne podigne čak ćemo i da se trćimo ako treba.

Poenta cele priče je da su ponižavanje, bahatost, egocentrizam Vođe, (koji se definitivno prenosi na sve njegove podanike) postali stvarnost. I ne može to niko da pobije.

577

iliti u prevodu

NA JE BA LI SMOOOOOOOOOO

Nema rešenja.

Kraj priče.