„Mi smo na ivici rata sa Rusijom i Kinom, po pitanjima koja smo delimično i kreirali, bez ikakvog koncepta kako će se ovo završiti ili do čega bi trebalo da dovede“.

To je stav Henrija Kisindžera 99-godišnjeg bivšeg državnog sekretara i savetnika za nacionalnu bezbednost, u intervjuu koji je dao za Wall Street Journal. Takođe je preporučio da SAD „ne ubrzavaju tenzije i da stvaraju opcije, a za to se mora imati neka svrha“. Kisindžer je dodao da spoljna politika „veoma reaguje na emocije trenutka“.

Rekao je i to da čak i ako su SAD igrale neku ulogu u okidaču kod Rusije, Ukrajina sada mora biti tretirana kao članica NATO-a, bilo formalno ili ne.

Što se tiče Tajvana, savetovao je „veliku opreznost“ u merama koje izgleda da menjaju strukturu odnosa sa Kinom, a da nije direktno kritikovao nedavnu posetu predsednice Predstavničkog doma Nensi Pelosi.

Državnog sekretara pod vođstvom Ričarda Niksona neki su prozvali ratnim zločincem, zbog njegove uloge u sabotiranju vijetnamskih mirovnih pregovora, širenju tog rata na Kambodžu i drugim kontroverznim potezima.

U intervjuu za Wall Street Journal činilo se da nije izrazio žaljenje zbog toga. „Ne mučim sebe stvarima koje smo možda mogli uraditi drugačije“ – izjavio je.

Sa svojih 99 godina, Kisindžer je upravo objavio svoju 19. knjigu: „Liderstvo: šest studija u svetskoj strategiji“. To je analiza vizije i istorijskih dostignuća idiosinkratičnog panteona lidera posle Drugog svetskog rata: Konrada Adenauera, Šarla Degola, Ričarda Niksona, Anvara Sadata, Li Kuan-Ju i Margaret Tačer. U ovoj knjizi, kako piše u pomenutom intervjuu, postoji nagoveštaj nade gospodina Kisindžera, da bi savremeni američki državnici mogli da usvoje lekcije svojih prethodnika.

„Mislim da sadašnji period ima velikih problema da definiše pravac“ – komentarisao je, da bi dodao da se veoma reaguje na emociju trenutka, a da se Amerikanci opiru odvajanju ideje diplomatije od ideje „ličnih odnosa sa protivnikom“. Oni pregovore gledaju u misionarskom, pre nego u psihološkom smislu, nastojeći da preobrate ili osude svoje sagovornike, a ne da proniknu u njihovo razmišljanje. Gospodin Kisindžer svakako današnji svet vidi na ivici opasne neravnoteže.

Kisindžer je takođe pokrenuo kontroverzu ranije ove godine, sugerišući da je neoprezna politika SAD i NATO-a možda dovela do krize u Ukrajini. On ne vidi drugu opciju, nego da se navedena Putinova zabrinutost za bezbednost shvati ozbiljno i veruje da je bila greška što je NATO signalizirao Ukrajini da bi se na kraju mogla pridružiti alijansi: „Mislio sam da su Poljska – sve tradicionalne zapadne zemlje koje su bile deo zapadne istorije – logične članice NATO-a“, kaže on. Ali je Ukrajina, po njegovom mišljenju skup teritorija koje su nekada bile pripojene Rusiji, koje Rusi vide kao svoje, iako ih „neki Ukrajinci“ tako ne vide. Stabilnosti bi bolje poslužilo njeno delovanje kao tampon između Rusije i Zapada: „Bio sam za punu nezavisnost Ukrajine, ali sam mislio da bi njena najbolja uloga bila nešto poput Finske.” Međutim, po njegovim rečima, kocka je sada već bačena. Posle načina na koji se Rusija ponašala u Ukrajini, Kisindžer smatra da se na ovaj ili onaj način, formalno ili ne, posle ovoga Ukrajina mora tretirati kao članica NATO-a. Ipak, on predviđa rešenje koje će sačuvati dobitke Rusije od njenog prvobitnog upada 2014. godine, kada je zauzela Krim i delove regiona Donbas, iako nema odgovor na pitanje kako bi se takvo rešenje razlikovalo od sporazuma koji nije uspeo da stabilizuje sukob pre 8 godina.

Moralna tvrdnja koju su postavili ukrajinska demokratija i nezavisnost – od 2014. godine, jasna većina se zalagala za članstvo u EU i NATO-u – i strašna sudbina njenog naroda pod ruskom okupacijom, čudno se uklapa u državotvornost gospodina Kisindžera. Ako je izbegavanje nuklearnog rata najveće dobro, šta se duguje malim državama čija je jedina uloge u globalnoj ravnoteži da deluju veće?

„Kako spojiti naše vojne kapacitete sa našim strateškim ciljevima“, razmišlja Kisindžer, „i kako to povezati sa našim moralnim ciljevima – nerešen je problem“.

Prevela i pripremila: Ljudmila Janković Gubik

Henri Kisindžer (Foto: globaltimes.cn)