Kada je formulisana srž ovog teksta, pedofilski skandal u Mađarskoj još nije izbio, pa od samog početka naglašavam: neće o tome biti reč, iako je tema zastrašujuće slična.

Fokus ove beleške je na jednom američko-meksičkom filmu, koji je prošao avanturističku stazu, bavio se važnom temom i inkasira neviđeni uspeh na blagajnama u bioskopima. U isto vreme, to je sjajan primer da je naše društvo sve više prožeto podelama, postojanjem tabora, po kojima se svaka osoba, pojava i događaj moraju prosuđuvati u njihovom svetlu, suditi o tome da li smo to počinili ili rekli mi ili druga strana, prljavi fašisti/oni koje mrzimo (podvući ispravnu opciju).

Citat u naslovu potiče iz filma Zvuk slobode, koji se bavi tako dalekosežnom temom kao što su pedofilija i trgovima decom, ali je nažalost spao na gore pomenutu podelu.

Film je zasnovan na istinitim događajima i bavi se jednim delom života Tima Balarda. Kao detektiv u Sjedinjenim Državama, Balard je proveo 12 godina baveći se gašenjem pedofilskim mreža za trgovinu decom. Čovek je bio uspešan u svom poslu, ali teški slučajevi sa kojima se suočavao psihički su se odrazili na njega. Pogotovo što je shvatio da iako trgovci ljudima i počinioci pedofilskih zločina dobiju kaznu, samo mali broj dece uspe da bude vraćen roditeljima.

Jedan od njegovih slučajeva ga vodi u Kolumbiju, gde upoznaje dvoje ljudi. Jedan od njih je Vampiro, koji je bio knjigovođa kartela Cali, ali je nakon jednog tragičnog događaja počeo da kupuje decu žrtve otmice, kako bi ih oslobodio. Drugi je biznismen, koji je spreman da donira novac u tu svrhu.

Neposredno pre penzionisanja, Balard napušta policiju i sa dva saveznika osniva Operation Underground Railroad, organizaciju koja je 6500 trgovaca ljudima stavila iza rešetaka i vratila oko 4000 dece njihovim porodicama u poslednjih deset godina.

U fokusu filma je kidnapovanje devojčice i dečaka iz Hondurasa, koji su brat i sestra. Balard je dečaka upoznao tokom racije, a nakon toga pomerio i nebo i zemlju da pronađe devojčicu i vrati je ocu.

Ovo je sama priča. Kada bi to bilo sve, onda bismo mogli zaključiti da je snimljen film na veoma važnu temu. Međutim, tu nasuprot pomenutom dolazi naša surova realnost i preovlađujuće podele.

Film je prvobitno finansirao Fox, koji je povezan sa američkim desničarskim krugovima, ali nakon što je Disney kupio kompaniju, projekat je zaustavljen. Konačno ga je ostvario Angel Studios, koji sebe smatraju hrišćanima, i lansiran je na tržište uz pomoć javnih finansija. I u toj tački je ispaljeno topovsko đule, pošto je Donald Tramp, koji je među ostalima stao iza filma, od početka uzeo jedan takav narativ, prema kom krugovi američke demokratske partije zapravo upravljaju pedofilskim mrežama i stoga pokušavaju da blokiraju objavljivanje filma.

I druga strana je obilato dobila municije za kontranapad, za šta je pravi Tim Ballard zaslužan, jer je u nekim svojim izjavama tvrdio da iza trgovine decom stoji demokratski državni vrh.  Pored toga, istraživački portal Vice, otkrio je da je Ballard navodno seksualno uznemiravao žene koje su se prijavile u njegovu organizaciju. Nakon toga se udaljio odatle, pa je čak bio i izopšten iz mormonske crkve.

Pored toga, Ballard se u međuvremenu pridružio tada već formiranoj organizaciji QAanon i počeo da širi teoriju zavere da politička elita kidnapuje decu, da bi iz njihove krvi dobili jedinjenje zvano adenohrom, za koje članovi QAnon-a kažu da je izvor večne mladosti.

Posledica ovih događaja je bila da je film potpuno skrenuo, a u Sjedninjenim Državama je postalo mnogo važnije to što su kreatori desničari, nego veoma važan problem na koji ukazuje, i priče, koja uzeta sama po sebi, govori o pojedinačnoj borbi detektiva koji je zbog sudbine dece slomljen, a čija se borba može nazvati plemenitom.

Verovatno je naivna ideja ovo napisati 2024. godine, ali bi bilo lepo da većina ne gleda nužno ko je nešto rekao, već da se usredsredi na samu poruku. S jedne strane naime, ništa nije samo crno ili samo belo, u svakoj priči ima mnogo nijansi. S druge strane, posledica takve atmosfere tada može biti i ta, da tako važna tema zaluta i nestane u provaliji.

Na sreću, ovoga puta se to nije dogodilo. Film Zvuk slobode treba da pogledaju svi kojima je zaista stalo do zaštite dece, bez obzira da li navijaju za pobedu Bajdena ili Trampa u Americi, ili za Fides ili opoziciju u vezi sa politikom u Mađarskoj.

A posle toga neka svako sam donese zaključke.

Kornel Bajtaji

Scena iz filma Zvuk slobode (Foto: standard.rs)