Još malo pa će vašar trajati tri dana – prokomentarisao je neko. Uveliko se prodavalo i kupovalo već u subotnje veče, tako da je veliko pitanje da li će se tradicija prava na najbolju ponudu onima koji dođu prvi u nedelju ujutru prebaciti na subotu. Što narod kaže: „Ko prvi đevojci, njegova đevojka!“

I kao da ljudi vašara nisu videli godinama, a ni jeftinih prnja i svakojakih tričarija. Nagrnulo se silno i strateški zauzela sva moguća i nemoguća mesta za parkiranje. Neko od lokalnog življa se dosetio i trakom ogradio zelene površine ispred svoje kuće. Saobraćajna havarija se uselila u sve susedne male uličice. Policija je sa svojih punktova pomno posmatrala ovo vanredno stanje.

Prodavci na razglasu reklamiraju svoju robu, upozoravajući široke narodne mase da ne pređu slučajno kod drugog. Evo, do ove linije je njegov štand, biraj, navali, svaki komad garderobe samo 50 dinara.

Pregršt dece se razuzdao svuda naokolo. Luna park, ovaj put poprilično velik, pod potpunom je okupacijom. U nekoliko pozamašnih šatora nudi se masna hrana i toči pivo. U prikrajku se na ražnju vrti pečeno prase. Iz masivnog dima probijaju se zraci sunca koje je peklo kao da je leto.

Na toj gomili odbačenih predmeta, koji ko zna kojim su sve neobjašnjivim putevima ovamo zalutali, razbacana su nečija sećanja; nečija pisma, fotografije sa posvetama i izlizanim datumima, nečiji davno minuli životi. Ma, sve za 150 dinara. Mnogo je? ′Ajde, može za 100.

U centralnom delu ovog lavirinta rasprostrt je salon nameštaja. Tu se sedi, isprobava kauč, cirka pivo, jede pljeskavica. Sa komšijskog štanda dopire glasna muzika. Žurka uveliko traje.

Žena od skoro 80 godina pokazuje na svoju odeću i pripoveda kako je to nošnja i da u Bačkom Petrovcu malo ko danas nosi takvu nošnju na ulici. Običaj se sada neguje samo u okviru folklornih grupa. Ali ona i dalje nosi, voli, ima suknje raznih boja i dezena. Kecelja je uvek plava.

A je l’ ti voziš traktor? Upita čovek koji prodaje retrovizore za traktore. Naravno, kao i na svakom vašaru, uvek se povede makar jedna priča o ratu. Priseća se stariji čovek kako su 91. bili na ratištu u ovome – pokazujući na vojničku uniformu koja se prodavala pored.

Narode, šta ti duša ište, sve imaš. I haljine, i retrovizore, i pivo i kobasicu, i tuđe uspomene i stari novac, i papagaje i kosilice za travu, i slike nepoznatih umetnika i goblene nečijih baka. A i veš mašinu i laptop.

Kažu da je svakog gosta tri dana dosta. Čini se da bi za vašar ipak bilo potrebno više vremena.

A i više mesta za parkiranje.

Vašar u Senti (Foto: Mina Delić)

Foto galerija: