Marija Tereziopolis je pao. Napisao sam belešku sa ovim naslovom posle opštinskih izbora 2016. godine na portalu Magločistač. To su bili oni izbori na kojima je Srpska napredna stranka odnela ubedljivu pobedu u Subotici i osvojila apsolutnu većinu sa izuzetkom jednog poslanika. To su ti izbori posle kojih je Bogdan Laban postao gradonačelnik grada – između ostalog i glasovima SVM-a – a koji je nekoliko godina kasnije jednom od svojih kritičara unutar stranke pretio betonskim čizmama i drugim sličnim mafijaškim rešenjima.

Marija Tereziopolis decenijama je bio trn u oku srpskim nacionalističkim krugovima, koji su odmah iskoristili priliku kada je izbilo nacionalno buđenje i južnoslovensko ratno ludilo, pa su 1991. na glavnom gradskom trgu postavili gigantsku skulpturu Jovana Nenada. U ono vreme, ovo je naišlo na ozbiljno protivljenje. Grad je imao gradonačelnika koji se zvao Jožef Kasa, a koji se pak usudio da se suprotstavi ovoj provokaciji.

Tri decenije kasnije, jedna druga statua, u najmanju ruku megalomanska i gigantska, koja je na neki način obeležila teritoriju, postavljena je i ispred zgrade Jadrana. Međutim, ovakvih protesta protiv statue srpskog kralja Aleksandra nije bilo. Današnji SVM nije imao nijednu kritiku za taj potez, što zemlji i svetu jasno pokazuje: reč je o srpskom gradu, čija je prava istorija počela posle Trijanona u okviru Kraljevine Srba-Hrvata-Slovenaca.

(Recimo, na osnovu onoga što je rečeno na skupštini stranke u martu, Jožef Kasa nema nikakve veze sa SVM-om, prema izjavama novog predsednika stranke, prava istorija ove stranke počinje 2007. godine, kada je Ištvan Pastor postao njen vođa).

SVM, čiji se vodeći političari stalno hvale dobrim odnosima sa predsednikom Vučićem i Srpskom naprednom strankom, očigledno nije imao snage i uticaja da spreči tu okupaciju teritorije, pa je pribegao rešenju korišćenom pre nekoliko godina: kao protivteža džinovskoj kraljevskoj statui, bivši gradonačelnik Karolj Biro dobio je statuu pored Gradske kuće.

Dobrovoljno zatvaranje

Naravno, reč je o pojavama koje se vide samo izdaleka, pošto se statua od nekoliko metara ne može skriti od očiju Mađara iz Čantavira, Bajmoka i Hajdukova koji dolaze u Suboticu. A to što Mađari dobijaju svoju manju statuu pored velike statue, nastavak je politike u kojoj je mađarska stranka mislila da je pronašla rešenje pre nekoliko godina.

A to je samogetoizacija, dobrovoljno zatvaranje. Sve je dogovoreno sa naprednjacima, svako ima svoju nacionalnu manifestaciju na glavnom trgu, svoja javna preduzeća, svoje ustanove, gde služi samo svoje.

Pored toga što ovim otuđuju ljude različitih nacionalnosti u Subotici, problem je mnogo veći. Prema podacima poslednjeg popisa stanovništva, u Subotici, prvi put u istoriji, u većini su ljudi koji se izjašnjavaju kao Srbi, a Mađari su izgubili vekovnu većinu.

Sa ove tačke gledišta, glavni problem samogetoizacije je u tome, što sve dok SVM stvara paralelni mali mađarski svet sa mađarskim vrtićima, događajima i institucijama, dotle se uticaj i efekat druge nacije konstantno povećava. Oni se ne zatvaraju u geto, već će postepeno zauzimati i one prostore koji su još uvek mađarski, ali zbog kontinuiranog opadanja broja, u jednom trenutku više nećemo moći da ih ispunjavamo.

Umesto improvizacije, potrebna je strategija

Oni koji prate propagandne medije, možda neće mnogo toga primetiti. Oni mogu da se informišu o tradicionalnim svinjokoljima, renoviranim kulturnim centrima i krompirskim festivalima.

Ali nije sigurno da znaju, na primer, da u jednoj od osnovnih škola u Subotici ima samo troje mađarskih prvaka. Ili da u Bajmoku u sedmi razred na mađarskom jeziku ide samo jedan učenik. Sve ovo – odnosno pokretanje i opstanak odeljenja – izborio je SVM svojim prisustvom u Beogradu.

Ali, da li je to rešenje? I koliko dugo takve improvizacije mogu da prikrivaju stvarni problem, a to je da se smanjuje broj mađarskih učenika, što bi u jednom trenutku moglo dovesti do kolapsa obrazovne mreže na mađarskom jeziku?

Već nekoliko godina se po zbornicama šuška da postoji plan po kom bi osnovno školsko obrazovanje na mađarskom jeziku u Subotici bilo centralizovano u četiri škole. Na taj način bi postojala mađarska odeljenja sa dovoljnim brojem učenika, gde bi deca mogla da se socijalizuju u pravoj zajednici. Međutim, o tome se nijedna zvanična reč ne čuje.

Iako SVM, koji je preuzeo borbu za opstanak mađarske zajednice ne treba da improvizuje, već da iznosi napredna, strateška rešenja. Na primer, da se ova ideja otvori za javnu raspravu, pa ako se ista ne čini prikladnom, da ponudi alternativu.

Sirota Mileva iz Bosne među Mađarima

Pre nekoliko nedelja, srpska i mađarska trupa Narodnog pozorišta u Subotici imale su zajedničku predstavu pod nazivom: Sirota Mileva iz Bosne u našoj civilizaciji godine 1878.

Pošto nisam pozorišni kritičar, ne želim da se ubacujem u takvu ulogu, ali se predstava mora pomenuti. Srpkinja koja je pobegla iz Bosne i njena ćerka u Austrougarskoj monarhiji smatraju da su Mađari, Nemci, Jevreji i Bunjevci svi lihvari, eksploatatori i nepošteni ljudi, a sudbina Srba je u najmanju ruku toliko loša, kao što je južnije pod turskom vlašću.

Aktuelna politička poruka je sasvim jasna: kocka se okrenula.

Premijera ove predstave održana je neposredno pre nego što bi trupe konačno mogle da se vrate u renoviranu zgradu pozorišta. Reč je o predstavi na mešovitim jezicima, čija poruka posebno odražava svetonazor srpskih nacionalističkih krugova.

I zbog toga se u nama javlja nedoumica: da nova zgrada pozorišta ne znači jedan takav novi početak, gde će se rađati ovoj slične predstave, a samostalne premijere na mađarskom jeziku i u mađarskom duhu postepeno će nestati? Jer u pravnom smislu, u okviru Narodnog pozorišta mađarske trupe nema. Dakle, ne treba je čak ni eliminisati, može se jednostavno srušiti.

Ukratko, situacija je mnogo gora nego što se čini iz izveštaja medija koji se finansiraju iz državnog budžeta. A oči Mađara u Subotici uprte su u najjaču mađarsku stranku i njenog novog predsednika: hoće li biti snage, hrabrosti, vizije, istrajnosti i ujedinjenih snaga da se spase Marija Tereziopolis?

Kornel Bajtaji

Subotica (Foto: bookaweb.com)