Emocionalna ucena podrazumeva manipulaciju nekim kroz strah, obavezu i/ili krivicu. Osobe koje emocionalno ucenjuju mogu koristiti taktike uključujući pretnje, pretvaranje u krivicu i uslovne nagrade.

Zvuči poznato? Prosto kao da se radi o …

Da bi se nosili sa emocionalnim ucenjivačem, moramo zastati, razmisliti i postaviti granice.

Psiholog Džeremi Saton je u svom istraživanju na ovu temu pisao i o tome da je proučavajući ovu pojavu postao veoma svestan toga koliko lako ljudi padaju u šablone emotivne ili emocionalne ucene, posebno ako su ulozi visoki. Zašto? Pa, zar se nije svako od nas barem ponekad  osetio krivim što nije pristao ili postupio prema zahtevu prijatelja, člana porodice, čak i kada ta odluka daje prioritet onome što oni žele u odnosu na naše lične potrebe i brigu o sebi? Ako je ta krivica proistekla iz onoga što je druga osoba rekla ili uradila, zahtev je verovatno uključivao izvesni stepen emotivne ucene. To se dešava zbog toga što emocionalni ucenjivači znaju koje dugmiće treba da pritisnu i koliko mi cenimo naš odnos sa njima.

Članak koji je prošle godine napisao pomenuti psiholog definiše upravo emotivnu ucenu, identifikuje uzroke iste i bavi se i time kako se taj začarani krug može razbiti.

Emocionalna ucena (ili emocionalna manipulacija) može se javiti u više životnih domena i negativno uticati na dobrobit i odnose žrtve.

Suzan Forvard, čuveni psihoterapeut i autorka više bestselera na ovu temu, u svojoj knjizi „Emocionalna ucena“ (1997) ističe kako takvi štetni odnosi uključuju pokušaj jedne osobe da kontroliše drugu koristeći svoje emocije. Forvardova definiše emocionalnu ucenu kao „moćan oblik manipulacije u kom ljudi bliski nama prete, direktno ili indirektno, da će nas kazniti ako ne uradimo ono što žele“. (Bože me oprosti, opet mi pade na um …“)

Na primer, emocionalni ucenjivač često počinje rečenicu sa „Ako me zaista voliš“ ili „Kako možeš biti tako sebičan/na“.

Strateški savetnik i autor Džon Džej Kao, u svojim novijim istraživanjima (2024) govorio je i o tome kako prepoznati emocionalnu ucenu na radnom mestu kao kontrolu odnosa između kolega. Jedna osoba manipuliše drugom da bi postigla cilj ili ispunila svoje zahteve, pri čemu žrtva obično ostaje frustrirana i potisnuta.

Emocionalna ucena može takođe ići i dalje od pukih pretnji i uključivati ponude nagrada i sugestije ishoda.

Na primer:

-Pobrinuću se da nikad više ne vidiš decu.

-Učiniću nešto sebi i za to ćeš biti ti kriv/a.

-Ti si uzrok svih mojih problema.

-Nikog ja ne povređujem. Ti si mi uvek na prvom mestu.

-Ako me voliš, uradićeš to za mene.

I moglo bi se do sutra nabrajati.

Nažalost, emocionalna ucena može biti povezana i sa drugim uznemiravajućim ponašanjem kao što je na primer narcisizam. U tom slučaju, ucenjivači mogu imati preuveličan osećaj sopstvene važnosti u kombinaciji sa nedostatkom empatije, pa iskorišćavaju druge kako bi osigurali da su njihove potrebe zadovoljene (pa stvarno neću više ni da pominjem na koga me sve ovo podseća).

Zatim, kako Suzan Forvard u svojoj knjizi naglašava, nesigurnost može biti jedan od osnovnih faktora kod emotivnih ucenjivača. Oni često imaju nisko samopoštovanje i međuljudski su zavisni. Prisilni odnosi se razvijaju kao odgovor na njihovu potrebu za kontrolom.

Zatim, gaslajting je jedan od ekstremnih i veoma opasnih oblika emocionalnog zlostavljanja. Zlostavljač tera žrtvu da sumnja u svoja osećanja, uverenja, iskustva, pa čak i svoj razum.

Kako funkcioniše emocionalna ucena?

Termin emocionalna iznuda se veoma često koristi naizmenično sa terminom emocionalna ucena, a oba podrazumevaju da pojedinac iskorišćava emocionalne ranjivosti žrtve kako bi kontrolisao njeno ponašanje. Postoji šest faza emocionalne ucene.

1.Zahtev

Ucenjivač postavlja zahtev ili pretnju, a može da iznese i očekivanje. Može sve to formulisati na način koji stvara osećaj pritiska ili hitnosti. Veoma često bude nerazuman i prevazilazi ili je protiv želja žrtve.

2. Otpor

Žrtva izražava svoj otpor. Možda pokazuje oklevanje ili neslaganje sa zahtevom, pokušavajući da utvrdi svoje granice. Ucenjivač sve to ignoriše i nije spreman na kompromis.

3.Pritisak

Emocionalni ucenjivač povećava pritisak i koristi emocionalnu manipulaciju i srodne taktike da bi (pokušao) naterao žrtvu na poslušnost, uključujući krivicu i strah.

4.Pretnje

Ucenjivač često koristi implicitne ili eksplicitne pretnje samopovređivanjem i odmazdom, pretvaranje u krivca i „igranje žrtve“ kako bi iscrpeo preostali otpor.

5.Poslušnost

Žrtva može poslušati kada se suoči sa sve većim pritiskom i zabrinutošću zbog odbijanja. Može iskusiti smanjeno samopoštovanje i osećaj autonomije i nesvesno dati ucenjivaču dodatnu kontrolu i moć.

6.Ponavljanje

Ciklus zlostavljanja se nastavlja. Ucenjivač postaje sve sigurniji u uspeh svojih emocionalno manipulativnih i prisilnih taktika.

Pokretači i uzroci emocionalne ucene su raznovrsni i složeni.

Iako su ucenjivači često motivisani strahom i očajem, koji proističu iz duboko ukorenjenih nesigurnosti, uzroci mogu biti i sledeći:

-nisko samopoštovanje

-jaka potreba za kontrolom

-niska tolerancija na frustraciju

-veštost u iskorišćavanju ranjivosti žrtava

-doživljavanje ljubavi kao obaveze za zadovoljavanjem svojih potreba, a ne veze pune poštovanja, poverenja i zajedničkog života

Dakle, pored svega ostalog, prema ovih naučnim činjenicama, građani ove zemlje su još i emocionalno ucenjeni.

Neka nam je svima Bog u pomoći.

Emocionalna ucena (Foto: spunout.ie)