Jedan od nas ispisao je i ispisuje istoriju.

Jedan od nas je najbolji među najboljima.

I voleli ga ili ne, morate jednostavno da ga poštujete.

Povodom Novakovog osvajanja 24. Grand Slam titule, bilo je različitih komentara na društvenim mrežama. Od hejtovanja do obožavanja, cela paleta.

Moj zaključak veoma je jednostavan. Tzv. intelektualno potprcavanje, kao i manje intelektualno, otvoreno prostačko i vulgarno (takvih je nažalost mnogo više), često je znak prikrivenog besa, duhovne inferiornosti, emotivne osakaćenosti, nemoći, kao i nemogućnosti da osetite pravu emociju, jer je VAŠA duša u bolu.

Bilo je i ranije negativnih komentara na sve što Novak radi, sumnjam da ga previše dotiču, ali su ipak za analizu.

Da li zaista stvarno neko misli da njega na ovom nivou motiviše novac? Ne, njega motiviše želja da bude najbolja verzija sebe. Njega motiviše njegova duša.

„Da su meni njegove pare“, „Da ja imam para kao on“ itd, samo su bili neki od komentara. Pa uloži brate mili pola od toga što je on, pa možda i dobiješ nešto što želiš.

Ne možete mrzeti nekog koga nikada niste upoznali, ali ga možete voleti ako vas njegova priča inspiriše i motiviše. A šta je to što tera ljude da mrze bolje od sebe? Nemoć.

Drugo, plakanje veoma često nije nikakav rezultat slabosti, već nagomilanih emocija, što je opet znak da ih imate! Šta mislite koliko fokusa, koncentracije, energije, svega, treba da uložite da radite bilo šta na ovom interplanetarnom nivou? Zapravo su najpošteniji oni koji kažu: „Eh, da mi je deseti deo njegove mentalne snage“. Pa i na tome se radi. Jer, revolucije nikada nisu pravili oni uskogrudi, bez želje da istražuju i šire vidike, bez želje da rade na sebi. Verujte malo više u sebe.

Kažu, on ima sreće. Pa neka je ima na svim poljima vala!

Poslušajte njegov govor sa dodele trofeja na US Openu, možda vam neke stvari budu jasnije. „Mamba mentality and Novak′s will to win.“ Pogledajte kome u čast je nosio majicu, kako se potrefilo da osvoji svoju 24. Grand Slam titulu, pa se prisetite ko je nosio broj 24 na svom dresu u Lakersima.

I za kraj, ako niste osetili sreću, ushićenje i ponos kada je podigao taj trofej, problem je definitivno u vama.

Mene nije sramota da priznam da sam se rasplakala, bila dirnuta kada je zagrlio svoju ćerku i srce mi je bilo veliko kao kuća.

I neka su mu sve kapije ovog sveta otvorene, jer Novak Đoković jeste srce Srbije, ali onakve kakvu svi želimo.

Novak Đoković je Novak Đoković, drugi epitet mu i ne treba.

On je živi dokaz da ne postoji nemoguće. Postoje samo oni koji sebe u to ubede.

Bravo Novače, neka su Bog i Anđeli Čuvari i dalje sa tobom i sa nama svima.

Novak Đoković (skysports.com)