Kada su The Beatles stigli u Ameriku početkom 1964. godine, započet je period dominacije rok muzike. Bendovi kao što su The Rolling Stones, The Who, Grateful Dead, Jimi Hendrix Experience, Black Sabbath i Led Zeppelin, vladali su planetom.

Kako pišu muzički istoričari u članku koji je objavio spinditty.com, propadanje rok muzike počelo je zapravo 1970-ih, usponom disko muzike. Međutim, rok je i dalje ostao sila sve do kasnih 90-ih. Do 2000-ih, pop rok je uglavnom bio jedini oblik roka koji je bio visoko na muzičkim listama. Čak se i borio za primat između 2009. i 2011. kada su dens i elektro-muzika u velikoj meri preuzeli pop radio.

Sada je, prema nekim istraživanjima polovina svih slušalaca rok muzike starija od 45 godina. Starosna grupa ispod 25 godina čini samo 11 procenata slušalaca. Zašto je rok muzika doživela tako nagli pad?

Evo nekih odgovora sa foruma koji je postavio pitanje zašto rok muzika propada:

-Muzika za mlade danas se više fokusira na pakovanje i prezentaciju – ne na muziku samu po sebi.

-Današnje zvezde nisu ništa drugo do likovi kreirani u video-snimcima koji se previše oslanjaju na svetlosne efekte, plesače u pozadini, video montažu i još mnogo toga. Mnogi od njih zapravo uopšte ne pevaju.

-Danas je poenta samo u tome da se zaradi mnogo novca.

Iako je imidž oduvek bio važan u muzici. I rok legende poput The Beatles i Elvisa, bile su dobro upakovane. Mnogi bendovi tada su bili i likovi i muzičari, kako god to shvatili.

U muzičkoj industriji se uvek radilo o zarađivanju novca i pronalaženju sledeće velike zvezde. Neki ljudi vole da krive MTV i uspon muzičkih spotova, ali je vizuelni element zapravo oduvek bio deo rok prezentacija.

Međutim, kako se ceo svet današnjice zaista vrti isključivo oko novca, stvari su se promenile.

Modernu rok muziku, prema istraživanjima, od mlađih ljudi kupuju uglavnom belci, muškarci. Devojke i žene do 40 godina uglavnom kupuju pop muziku. Uprkos uspehu nekih kasnijih rokerki, kao što su 10,000 Maniacs i Alanis Morissette, savremeni rok ne privlači toliko ženskih kupaca.

2006. godine, vebsajt smartgirl.com anketirao je devojke širom sveta o njihovom muzičkom ukusu. Iako anketa nije dala procente, rok se pojavio samo u drugoj kategoriji i to kao mali deo grafikona.

Rani fanovi rok zvezda poput Elvisa i The Beatles, bile su uglavnom žene. Međutim, same rok zvezde su bile uglavnom muškarci. Janis Joplin je osećala da mora da postane jedna od momaka da bi uspela u rok muzici. Joan Jett je takođe imala veoma muškarast imidž.

Neverovatna je činjenica da, kao i danas rep muzika, rok je često kritikovan zbog mizoginih tekstova i smatran je agresivnim izrazom muške seksualnosti. Uprkos tome, žene su činile veliki deo fanova rok bendova. Takozvane „grupiz“ bile su istaknuti deo rok muzičke scene 1960-ih i 1970-ih godina. One su bile devojke, nekad i maloletne, koje su tražile seksualni kontakt sa članovima svojih omiljenih bendova. Neke su i putovale sa tim bendovima po turnejama.

Dakle, zašto su žene i devojke postale manje zainteresovane za rok muziku? Da li su otvoreni seksizam i muška priroda roka odbili devojke odgajane sa idejama o osnaživanju žena? Uspon jakih žena u pop muzici, poput Madone, možda je učinio da ona postane privlačnija devojkama i ženama i kao slušaocima i kao izvođačima, uopšteno umetnicama.

Prema studiji Deezer I/=, „ženski slušaoci više vole da slušaju ženske umetnike“. Ova studija je takođe otkrila i to, da sa povećanjem broja ženskih rep zvezda, „ženska publika sve više gravitira ka rep muzici“. Iz ovoga proizilazi da bi više ženskih rok zvezda potencijalno moglo dovesti do većeg broja ženskih slušalaca muzike.

Zatim, alternativne radio stanice puštaju mnogo modernih rok pesama koje su često veoma ozbiljne i mračne. Rok muzika nije uvek bila takva. Bila je i zabavna. Na primer, bilo je mnogo više optimističnih i zabavnih pesama, tipa „I love rock and roll“ Joan Jet, „We will rock you“ Queeen, „Yellow submarine“ The Beatles i mnogih drugih.

U tekstu muzičkog kritičara-istoričara, navodi se kao moguć razlog i to, što se ne pravi dovoljno zabavne rok muzike. Mnogi ljudi žele da im muzika pruži bekstvo od problema. Ali za mnoge rok fanove, ako pesma nema ozbiljno značenje, kao da nema ni pravo da postoji. Apsurd totalan, ali kad se malo bolje razmisli, ima smisla.

Mnogi ljubitelji roka osuđuju i smrt „prave muzike“. Previše elektronike, premalo žive svirke, sve kao sa ploče, možda je dovelo do ovoga svega. Takođe, pesme treba da budu nekada ozbiljne, nekada tužne, nekada zabavne. Ponekada jednostavno treba da se radi o stvarima sa kojima se možemo povezati, bilo da je to zaljubljenost, bolan raskid, a i socijalna pitanja.

Da li je rok muzika nedostatkom svega ovoga prestala zapravo da bude kvalitetna? Čast izuzecima, kojih ima prilično malo, mada ih ima, opet ni izbliza kao nekada, kada je rok muzika žarila i palila. Danas primat i odstupnicu rok muzici drže na prvom mestu Red Hot Chilli Peppers, a ima ih još, Arctic Monkeys na primer, Muse, Tool, Foo Fighters, Green Day i još poneki.

Možda najveći problem za rok muziku među mladima nije pitanje promene demografije ili žene koje preferiraju umetnice. Možda je u pitanju jednostavno promena ukusa. Nije samo gitarski rok pao u nemilost. Motaun, soul, fanki, rege, disko nisu više na vrhu top lista. Svi ovi žanrovi i rok muzika imaju veliki uticaj na modernu popularnu muziku, uključujući i hip hop.

Da li rok muzika može napraviti veliki kambek? Može li se vratiti gitarski rok onako kako je bio popularan u prošlosti? Teško. Međutim, ako dođe do ponovnog oživljavanja, prema mišljenju istoričara rok muzike, važno je da novi rok bendovi ne budu samo nostalgični. To mora biti rok muzika koju prave mladi ljudi za mlade ljude, a ne The Beatles 5.0 ili The Clash 3.0.

Ako muzička industrija bude mogla da prestane da samoj sebi podmeće klipove pod noge, prepoznaće da je rok muzika više od igrališta za belce. Sledeća Nirvana bi možda mogla da bude i mešavina azijskih i latino tinejdžerki, kao što je bend Linda Lindas na primer.

Da pandemija nije bila sasvim loša, pokazuje i činjenica da je za vreme nje, to jest karantina, veliki broj tinejdžera globalno, naučio da svira instrumente.

Sve navedeno je globalno.

U našoj državi će verovatno proći par decenija dok se scena očisti od gnusobe turbo-fol(k)a, a scena ponovo postane jedna od najboljih rok scena u Evropi. Ako to ikada više usledi.

Do tada, nadajmo se.

Možda je sledeći talas roka zaista iza ćoška.

Led Zeppelin (Foto: ew.com)